Parizkao nadahnuće za pisanje - to zvuči barem malo pretenciozno, jer ta vrstainspiracije \"mučila\" je mnoge, pa i hrvatske pisce. No, četvrtaprozna knjiga Damira Karakaša \"Sjajno mjesto za nesreću\", premda jest na nekinačin i roman o Parizu, nema veze s pretencioznošću. Ovaj je romannajkompleksnije je i najdorađenije što je Karakaš do sada napisao…
…\"Sjajnomjesto za nesreću\" u sebi sadrži zametke raznih žanrova - od vrlo širokoshvaćene putopisne proze, preko ljubavnih dionica, do onih koje se tičuživopisnih junakovih cimera koji osim uvođenja poprilično naturalističkihprikaza zaokreću fabulu prema prikazu onih oblika preživljavanja koji seodvijaju s druge strane zakona.
Karakaševa proza oštar je i kritičan prikaz Pariza, Evrope očima\"drugih\", imigranata koji znaju kakvi su zaista tamošnji zakoni izatvori.
…Ovoje roman koji se čita s guštom, ali i nekim mučnim osjećajem jer glavni jejunak jedan od rijetkih likova koji je uopće imao alternativu.
Jagna Pogačnik
Ovo jeroman o novoj Evropi i starim odnosima moći, roman s dna Evropske unije gdje seimigrantski puk snalazi kako zna: neki na crno rade za dvojicu, neki razmatrajudruge još manje legalne opcije... Karakaš je opet napisao moćnu knjigu, čitku idinamičnu, sočnu i na svoj način emotivnu.
Robert Perišić
U novom djelu Karakaš je zadržao sve znane osobine svogosebujnog proznog rukopisa bez pandana među suvremenim hrvatskim autorima:silnu književnu energiju i bujni vitalizam ekspresivne kratke rečeniceoslobođene svih ukrasa stoga još djelotvornije, ubojitije, te karakterističanotkvačen, opor i mahom mračan, naturalistički pogled na zbilju.
Mirjana Jurišić