„Mada takav sud ne podliježe zakonima žanra književneanalize, najtočnije bi bilo reći da je zbirka eseja i kratkih proznih zapisaMire Furlan strukturirana kao biserna ogrlica. A ima među tim tekstovima itakvih koji sami za sebe predstavljaju nisku dragocjenosti, poput onoga snaslovom `Emigranti`.
Pisana izrazito inteligentno i pronicljivo, ova jeknjiga (i) svojevrsni čin otpora, ali takav pri kojem autorica - ne pristajućina status objekta, pa ni `objekta koji misli` - mnogo češće koristi upitnikenego uskličnike. Riječ je o vrlo finome tkanju. Riječ je o umjetnici iintelektualki koja se ne miri sa zadanostima, nego uporno propituje stvarnostoko sebe, do najneugodnijih detalja, i pokušava procijeniti gabarite vlastitognepripadanja.
Za ovo je štivo nepripadanjevjerojatno ključna riječ, u kojoj su sažeti i stav i sudbina, a proizlazi izone vrste stvaralačke vokacije što ju je Joni Mitchell opisala kao `nespremnostna kooperaciju`. Rezultat je nekonformizam u svoj svojoj delikatnosti; rijetkimliterarnim darom autorica uspijeva predočiti, reklo bi se, suptilnu stranupobune. K tome, u pozadini sve vrijeme kao da odzvanja mantra učitelja joge: Netraži ništa izvan sebe... A svijet Mire Furlan - u kojem ima i prkosa irazumijevanja, i gorčine i nježnosti, i dvojbi i ironije - bez sumnje jeraskošan.“
Viktor Ivančić